Tajna šarenila jesenjeg lišća

Tajna šarenila jesenjeg lišća

14.10.2008

U jesen lišće opada i poprima predivne boje, od crvene preko narančaste do ljubičaste. Međutim, na koji način i zašto se to dešava? Zašto uopće lišće opada? Naučni odgovori na ta pitanja postoje.

Zašto je lišće zeleno, uglavnom svako nauči najkasnije u srednjoj školi na satu biologije. Zelena boja je boja klorofila i bez nje ne bi bilo sinteze kojom lišće sunčeve zrake sa ugljik dioksidom i vodom pretvara u šećer, prijeko potreban drvetu.

Međutim, da bi stvaralo klorofil, drvetu je potreban dušik do kojeg nije lako doći. Iz tog razloga drveće rastvara postojeći zeleni klorofil u listovima da bi dobiveni dušik moglo uvući u stablo kao zalihu za cvat sljedeće godine. Osim klorofila, u listovima su zastupljeni i crveni, narančasti i žuti karotin ali ga zeleni pigment prekriva. Tokom razgradnje klorofila, karotin dolazi do izražaja i listovi postaju crveno-žuti.

Na listovima u jesen se doduše mogu uočiti i tamnoplave ili ljubičaste mrlje. To nije karotin, nego antocijan kojeg drvo u jesen nanovo proizvodi. Razlog tome se dugo nije znao, ali su 1995. godine biolozi Walter Hamilton i Samuel Brown sa Univerziteta u Oxfordu postavili tezu kojom se tamne fleke stvaraju da bi drvo na taj način otjeralo proždrljive lisne uši koje posljednja hranjiva lista koriste za svoje potomstvo.

Dvojica biologa sa Univerziteta u Freiburgu su pak dokazali netačnost ove teze na taj način što su dokazali da stvaranje tamnih mrlja na listovima ne odbija ove kukce.

Sigurno jeste do sada samo da je antocijan zaštita od Sunca upravo u trenutku kada se zeleni klorofil u jesen razgradi i Sunčeve zrake nesmetano svijetle na osjetljive žilice lista. Ove mrlje u tom razdoblju djeluju poput sunčanih naočala i štite list.

Pored šećera, drveće za preživljavanje treba i vodu. Međutim, zimi vlada oskudica zbog zamrzavanja tla ili iz razloga jer je voda prisutna samo u obliku snjega na površini. Da ne bi presušilo u to vrijeme, drvo odbacuje lišće preko kojeg se u običnom sunčanom danu izlučuje i do 70 litara vode, a u ekstremno vrućem danu i do 400 litara. Budući da drvo zimi može koristiti samo najmanje količine vode, ono odbacuje dijelove drveta preko kojih najviše vode i gubi – lišće.

Sada se samo još postavlja pitanje - kako drvo zna kada treba odbaciti listove?

Tek nedavno je tim naučnika oko Johna C. Walkera na Biološkom institutu Univerziteta u Missouri-u odgovorio na to pitanje. Iz svog istraživanja su naučnici zaključili da na mjestu koje spaja list sa drvetom postoje određene stanice koje u trenutku razgradnje klorofila potiču proizvodnju jedne vrste proteina. Ovaj protein izaziva lančanu reakciju čiji je rezultat naticanje istih stanica i blokiranje transporta hranjiva između drveta i lista. Na ovaj način na prijelazu između lista i drveta nastaje fino napuknuće zbog kojeg vjetar može otpuhati list.

Pitanje na koje naučnici do sada nisu dali odgovor, jeste pitanje različitih oblika listova.

Ono što se još o lišću zna jeste da je prvo lišće nastalo prije 360 miliona godina i da se fotosinteza odvijala samo na vrhovima grana. Ustvari ona i nije bila moguća u ovolikoj količini kao danas jer je u zraku bilo znatno manje ugljik dioksida nego danas i tek njegovim povećanjem su se povećali i listovi.

Dobre Kalorije Liječenje prirodnim putem - Prirodni preparati za njegu i higijenu Recepti i savjeti za svaku kuhinju - Gastrofan