Neznatne doze zračenja smanjuju mogućnost obolijevanja od raka

Neznatne doze zračenja smanjuju mogućnost obolijevanja od raka

07.10.2008

Da srednje i visoke doze zračenja izazivaju rak, nije upitno. Međutim, dok su se i male doze zračenja do sada smatrale kobnima, sve više eksperimenata ukazuje na činjenicu da male doze zračenja izazivaju upravo suprotno – pojačanje sposobnosti organizma da se bori protiv ove bolesti.

Ludwig Feinendegen, nuklearni medicinar koji je prije penzionisanja radio kao profesor na Univerzitetu u Düsseldorfu i vodio Institut za medicinu istraživačkog centra Jülich, zauzima se za promjenu dosadašnjih pravila kada je zaštita od zračenja u pitanju po kojima je rizik od obolijevanja od raka proporcijalan dozi zračenja.

Kao dokaz tom pravilu međutim se uzimaju slučajevi za koje se sa sigurnošću može tvrditi da su kao posljedica zračenja oboljeli od raka, ali u kojima su osobe bile izložene srednjoj ili velikoj dozi zračenja. Primjer toga bi između ostalog bili Hirošima i Nagasaki. Da je kao posljedica malog zračenja kod osoba dolazilo do oboljenja od raka, za to i dalje ne postoje čvrsti dokazi.

Proporcijalnost koja se danas uzima kao mjerilo u zaštiti od radioktivnog zračenja je nastala kao mjera predostrožnosti. Feinendegen sada ukazuje na promjenu iste zbog istog razloga iz kojeg je nastala. Ako se daljnjim eksperimentima uspije nesumnjivo dokazati da male doze zračenja pomažu u borbi protiv nastajanja raka, onda će biti moguće iskoristiti to saznanje.

Što se tiče samih dosadašnjih ukazivanja na pozitivno djelovanje male doze zračenja na organizam, mogu se navesti eksperimenti sa životinjama ali i sistematski pregledi radnika u kanadskoj nuklearnoj industriji koji su dokazali da su radnici koji su na duže vrijeme bili ozračeni do 20 puta više od kozmičkog mikrovalnog pozadinskog zračenja imali značajno reduciran rizik od obolijevanja od raka. Međutim, radnici koji su na duže vrijeme bili izloženi zračenju jačem od 40 puta više od kozmičkog mikrovalnog pozadinskog zračenja, rizik od obolijevanja od raka se povećao.

Kozmičkom mikrovalnom pozadinskom zračenju su izloženi ljudi na Zemlji svakodnevno zbog različitih procesa na Zemlji i u svemiru.

Postoje naravno i drugi eksperimenti koji su ukazali na sličan rezultat.

Budući da po dosadašnjem znanju stručnjaka rak nastaje kao posljedica niza loše popravljenih ili u potpunosti nepopravljenih oštećenja u DNK, šta reći na rezultate novijih eksperimenata koji su dokazali da dnevno u svakoj desetoj tjelesnoj stanici već stalno prisustvo otrovnih substanci u tijelu koje nastaju tijekom svakodnevnog procesa metabolizma, izaziva ozbiljno oštećenje DNK? Uzmemo li u obzir da se ljudsko tijelo sastoji od 20 do 40 milijardi stanica i da svakodnevno na ovaj način u tijelu nastaje nekoliko milijardi ozbiljnih oštećenja DNK, onda se zaista postavlja pitanje kako je moguće da je obolijevanje od raka u usporedbi sa ovim oštećenjima ustvari veoma rijetka pojava? Nastajanje samo jedne stanice raka kod čovjeka može izazvati oboljenje.

Očito je da postoje mehanizmi koji potpomažu regeneriranje DNK ili nekih drugih procesa koji u tijelu zaustavljaju obolijevanje od raka.

Ispostavilo se da minimalno zračenje upravo to radi – podstiče procese u tijelu koji se bore protiv nastajanja stanica raka.

Uđemo li detaljnije u ovu temu, ti procesi se sastoje od četiri nivoa:

Prvi nivo se brine za razgradnju kemijskih spojeva koji u sebi sadrže reaktivni kisik. Ovi spojevi ne nastaju samo putem normalnog metabolizma, nego i radioaktivnim zračenjem ali i zračenjem rendgenskim zracima. Ustvari upravo ovi spojevi izazivaju najveći dio već spomenutog oštećenja na DNK.

Ukoliko dođe do oštećenja unatoč prvom nivou, stanice sa oštećenom DNK dolaze do drugog nivoa u kojem na snagu stupa stalno aktivni mehanizam za popravak oštećenja stanica. Ovu aktivnost također potiče mala doza zračenja. Međutim, istraživanja su dokazala da poticaj ove aktivnosti od strane zračenja slabi s godinama.

U slučaju da ni ovaj zaštitni mehanizam ne postigne svoj cilj, stanice prelaze na treći nivo u kojem se oštećena stanica sama uništi. Ovaj mehanizam se za razliku od prva dva potiče izlaganjem tijela i srednjoj i visokoj dozi zračenja.

Tek četvrti nivo je imunološki sistem kojeg također potiče mala doza zračenja. Imunološki sistem pronalazi stanice raka i uništava ih. U eksperimentima sa životinjama je podsticanje imunološkog sistema na djelovanje malim dozama zračenja trajalo nekoliko mjeseci. S druge strane velike doze zračenja imunološki sistem slabe.

Upravo zbog ovih rezultata se Feinendegen zauzima za ponovno razmatranje pravila o zaštiti od zračenja u kojem se navodi da je doza zračenja proporcionalna riziku od obolijevanja od raka, ne izostavši male doze koje djeluju upravo suprotno, ali nemaju priliku da koriste jer se zbog postavljene definicije izbjegavaju.

Naučnik se zalaže za to da se postavi donja granica koja će se uzeti kao početak djelovanja zračenja u negativnom smislu. On smatra da bi se određivanje iste trebalo odrediti pažljivo i prije svega naučno opravdati. Ističe i da se mora uzeti u obzir da se različiti zaštitni mehanizmi u tijelu kontrolišu individualno genomom, te kod svakog čovjeka djeluju malo drugačije.

Dobre Kalorije Liječenje prirodnim putem - Prirodni preparati za njegu i higijenu Recepti i savjeti za svaku kuhinju - Gastrofan