Čovjekoliki majmuni

Čovjekoliki majmuni

17.10.2008

Pad broja čimpanzi na zapadu Afrike je zabrinjavajući, ali za neke ljude to ne predstavlja katastrofu samo po pitanju izumiranja još jedne životinjske vrste. Naime, oni smatraju da su ove životinje sličnije ljudima nego životinjama.

Zvuči možda čudno, ali jedan veliki broj ljudi ne uspjeva majmune svrstati čisto među životinje. Tu je i ogroman broj naučnika koji u svom poslu imaju priliku da se stalno susreću sa majmunima i posmatraju ih svakodnevno. Oni su naveli veliki broj dokaza da čimpanze zaista toliko sliče ljudima, da bi se svako na njihovom mjestu zapitao, koliko smisla ima staviti ih na isti nivo sa ostalim životinjama.

Ovo bi se najlakše moglo objasniti ako izdvojimo neke stvari kod čovjeka koje ga inače razlikuju od životinja a tu su na primjer osjećaji kao osjećaj za vrijeme i osjećaj za apstrakciju ali i smisao za komunikaciju koji je kod ljudi vrhunski razvijen samom sposobnošću govora. Možemo izdvojiti i nesebičnost koja je kod ljudi različita ali ipak specifična za ljude.

U usporedbi sa navedenim stvarim, kod čimpanzi se susreću stvari koje veoma liče upravo na ove karakteristike, uglavnom specifične za ljude. Naravno da se i kod drugih životinja može naći poneka karakteristika iz navedenih zbog čega te za životinje ističemo da su posebne, ali se ni kod jedne životinje ne može naći toliko ovih karakteristika na jednom mjestu kao kod čimpanze.

Imamo slučajeve u kojima su čimpanze pokazale tugu u tolikoj mjeri da se razvila u simptome koji podsjećaju na duboku depresiju, a u nekim slučajevima je dovodila i do smrti, na primjer kod mladih čimpanzi čija majka rano ugine.

Čimpanze komuniciraju ne samo zvukovima kao većina životinja, nego i gestikulacijom. Pri tome koriste uglavnom desnu ruku što znači da je za njihovu komunikaciju odgovorna lijeva polovica mozga, kao što je i kod ljudi ova polovica ustvari odgovorna za jezik. Interesantno je i to da ne komuniciraju samo oko najjednostavnijih stvari kao što je u slučaju opasnosti, zbog hrane i parenja. Njihova komunikacija je daleko kompleksnija.

Naučnici naglašavaju i da u slučaju kada su u istoj prostoriji sa čimpanzama, oni u trenutku kada naučnici ne obraćaju pažnju na njih komuniciraju više verbalno, a kada se osjećaju promatranima, više komuniciraju gestikulacijom što ukazuje na njihov smisao za različit kontekst.

Čimpanze koje uspiju naučiti znakovni jezik, pogotovo dokazuju njihovu sposobnost komunikacije. Tu se može spomenuti i osjećaj za vrijeme koji životinje ustvari nemaju ali čimpanze u susretu sa ljudima koje nisu vidjeli više godina, koriste iste znakove za njih kao prije, što ukazuju na to da ih se jasno sjećaju.

Čimpanze također često ukazuju na sposobnost nesebičnog djelovanja, što mnoge životinjske vrste nisu u stanju. Oni su u većini slučajeva voljni pomoći drugim čimpanzama, ali i ljudima. U sklopu istraživanja koje je radio Institut Max-Planck, čimpanze su pomagale ljudima koje su upoznali prije toga, koji su ih na primjer hranili, da poginu olovku s poda koja im je ispala iz ruke. Također se kasnije dokazalo da će pomoći i stranoj osobi koja ispusti olovku na pod.

U eksperimentu u kojem je jedan čimpanza stajao pred vratima kroz koja je gledao banane, postavljen je drugi čimpanza s druge strane vrata koji nije bio u stanju da ih vidi. Unatoč nepoznavanju razloga zbog kojeg je prvi čimpanza pokušavao otvoriti vrata, u 80% slučajeva mu je drugi čimpanza sa druge strane vrata pomagao da ih otvori.

Deborah Fouts, kodirektorica Instituta za komunikaciju ljudi i čimpanzi tvrdi da su ove životinje osobe, iako ne ljudske. “Oni nisu napravili raketu za Mjesec. Ali mi nismo toliko različiti”, izjavila je. Ona se zajedno sa jednim brojem naučnika zalaže za gledanje na čimpanze, orangutane, gorile i bonobe kao na osobe.

Ona i drugi naučnici njenog mišljenja nisu iznimka u ovakvom načinu gledanja na ove majmune.

Prema parlamentu Španije, ovi 'nehumani hominidi' trebaju imati ljudska prava na slobodu, život i da se ne muče.

Možda ovo zvuči kontroverzno, ali ako pokušamo definisati osobnost uz uvjet da to podrazumjeva biti čovjek, onda čimpanze kao naši najsličniji i najbliskiji primati u samo 98% ispunjavaju taj uvjet. Međutim, ako osobnost definišemo na širi način, onda su čimpanze kvalifikovani svojom nesebičnošću, osjećajima i visokom sposobnošću vladanjem mnogim kognitivnim vještinama.

Godine 1999. je parlament Novog Zelanda učinio nešto slično kao Španija; dao je čimpanzama i drugim primatima legalnu zaštitu od njihovog korištenja za eksperimente na životinjama.

Prva država koja je zabranila vršenje eksperimenata na čimpanzama, orangutanima i gorilama je ipak Velika Britanija.

Nakon razmatranja svih karakteristika koje ove životinje čine manje 'životinjskima', postavlja se pitanje, da li da budemo više zabrinuti zbog mogućeg izumiranja čimpanzi nego za izumiranje bilo koje druge životinjske vrste? Pitanje je i koliko pored svih ovih saznanja uopće znamo o njima?

Jared Taglialatela, naučnik sa istraživačkog centra 'Yerkes National Primate Research Center' je rekao: ”Jednostavno ne znamo dovoljno o čimpanzama da bismo mogli reći šta rade.”

Dobre Kalorije Liječenje prirodnim putem - Prirodni preparati za njegu i higijenu Recepti i savjeti za svaku kuhinju - Gastrofan